Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

sunčen

adj.; usp. sončen 1, sonči. B (s. v.  caeco … slepim … slepil sem … oslepļujem … zaslepļujem … zaslepil sem … zaslepiti … otimļem … otel sem … oteti … vid jemļem … vzimļem … vzel sem … vzeti svetlost očem … oči zbadam … zbol sem … zbosti … zrak sunčeni grabim … kratim očem, colluceo … svetim … sunce svetlost daje svetu … bleska se morje od sunčene svetlosti, radius … trak svetlosti … sunčeni trak … sunce svojemi traki vsa presvečuje); put sunčeniv. put1; rosa sunčena bot. v. rosa; sunčena roža v. roža.

sunčena pikńa

sunčena vura

sunčenast

sunčeni

adj. B (s. v.  cardo 4. … on mejaš … kotar … pogon … koje od poldenca na polnočńak peļaju … a on pak koi od sunčenoga izhoda na zapad peļa decumanus cardo zove se, sideratio … zapek sunčeni … palež … opal … pikec … herğa od dežğa i zapečeńa sunca na tersju i sternih … pogineńe žitka; pripek … od pripeka sunčenoga vudren … betežen … vudreńe od pripeka sunčenoga u svezi ishod ~ v. ishod; istok ~ v. istok; ~ put astr. v. put1; ~ shod v. shod; zahod ~ v. zahod; zapad ~ v. zapad.

sunčeni cvet

sunčeni dim

sunčeni put

sunčenica

f B (s. v.  robigo … pripek ali zapek … zapečeńe … zapaleńe žitka ili herğa ka od sunčenice biva, isto što prisunčnica. P (s. v.  solarium … sunčenica … sunčenice … prisunčnica … prisunčnice … čerdak … čerdaka … mesto za šetańe akoprim koja stańa stran koju sunce trakmi svojemi prigreva … kak negda jesu obhodni prostori okolo krova pod nebom odpertim 875).

sunčeno leto

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU