Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

svornik

svorńak

svovoļen

adj. B (s. v.  pertinax, pervicax).

svračališče

n prenoćište, svratište; usp. konak, pristališče. B (s. v.  diversorium … svračališče … pristališče, hospitium … stan … pristališče … prihodneh … konak s naznakom da je dalm. svračališče kmetsko).

svračati

svračati se

svratišče

svrha

f B (s. v.  autumnalis … sverha … izhod jesenski, succesus … dogoğaj … zverha dobra ali hman), J (s. v.  successus … dokončańe … pripečeńe … na konec speļańe … sverha srečna ali nesrečna).

svrhu

svrhunaravski

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU