|
shağanje
|
n (sg. N zhağanje) gl. im. od shağati (se). 1. postajanje; postanje. Z tebe ziti hoče mene vojvoda ali herceg … ižraelski, koteroga zhağanje ili ztečenje i prišestek od začetka … jest. Vram post A, 18. 2. ono što proistječe, ishod, rezultat. Kakov z teh znameńi prišestno jest zhağanje, [on] govorjaše. Vram post B, 49. 3. isto što shajańe 3. Hudo je vaše spravišče, zhağanje i zbor. Vram post A, 74. |
|
shağańe
|
n (sg. NA zhağańe, L -u, pl. -a) gl. im. od shağati (se). 1. isto što shajańe 3. B (s. v. congressio … zhajańe … zhağańe), X (s. v. gradior … congressio … zhağańe). Ponavļaju se meğ … nečistemi prijatelstvi, vu korizme razdruženemi, nova vkup zhağańa. Zagr IV, 280. Kaj čini vu hiže nepokojno gospodarstvo? … 4. zpravišče gusto iliti zhağańe skupa rodbine vnogo. Hiž kniž 240. Bežati moramo vsako pajdašeńe, izhağańe z drugem spolom. Krist blag II, 233. Vsaka župania ztanovita vremena skup zhağati se je morala i ovo zhağańe zvano je zbor. Mikl izb 28. 2. protjecanje, protok, prolazak (o vremenu).Sim spadaju … 5-ič … zhağańe vremena do kojega bila je milošča dopuščeńa. Domin 74. |
|
shağati
|
(se) impf. (inf. zhağati, shağati, zhağati se, shağati se; prez. sg. 1. zhağam, -am se, 3. -a, shağa, pl. 3. zhağaju, -aju se, shağaju, -aju se; imperf. sg. 3. zhađaše; pridj. akt. sg. n. shağalo, f. zhağala, pl. f. shağale se; ptc. prez. sg. m. zhağajuči, A m. -ega, shağajučega, f. zhağajuču; pril. prez. zhağajuči, -juči se, shağajuči). I. 1. isto što ishajati 1. I ova beše vdovica, dari do osemdeset i četiri let, kotera ne zhağaše iz cirkve z posti imolitvami služeči Bogu noč i den. Vram post A, 22. [Ńega on] z cirkve zhağajučega k sucu … zapeļaju. Nadaž 43. Z vuze … vuzniki … zhağaju po tebe zpeļani. Citara 385. 2. a. isto što ishajati 2. a. fig. Oni pak vmirajučemu zkazavši se, zhağajuču iz tela dušu prijemši jesu ńu vu Božje kraļestvo zanesli. Nadaž 100. Život pada, duša zhağa, ar izgubih sinka draga. Citara 221. Jakost [Ježuša] … vun zhağaše i zdrave čińaše vse. Evang 158. b. isto što ishajati 2. b. Ježuš Krištuš … ki sunce tvoje zhağati činiš na dobre i hude i godinu daješ pravem i krivem … nam si tak zapovedal da i mi … ļubimo naše neprijatele. Kraj 391. 3. a. isto što ishajati 6. a. X (s. v. orior … coorior … zkup zhağam). Imienia deržanie i nasleduvanie ne zhağa od sverži. Perg 74. [Duh Sveti] od oca shağa i pohağa. Vram post A, 127a. I nikaj meńe sada iz vust ńihoveh zhağa on nesrečni šent, lilek, da te križem bog … ti vražje stvoreńe, ti vrag … i druga ostala. Šim prod 407. Kaj je to da si tak vbogo dete drago. Od koga zhağa vse blago, detetce predrago. Evang 176. b. isto što ishajati 6. b. Cirkveni ļudje … za silu i za inakova duguvania kotera s toga shağaju, dužni su … pred … sudca … pojti i odgovarjati. Perg 20. Spoznańa božjega … i hoteńa ńegovoga iz reči evangeliumskih i pisma svetoga zhağa i dobiva se. Vram post A, V. Zločesto je … dugovańe od kuda teška skušńa zhağa. Kempiš 128. Na vsaku molitvu koja iz prave ļubavi proti meni zhağa, vnožinu duš oslobağam. Fuč 263. 4. isto što ishajati 7. a. B (s. v. oriundus … izhajajuči … iz slavnoga orsaga zhağajuči, parentatus … rodbina … od velike rodbine shağajuči). 5. u svezama moči ~ imati dovoljno sredstava za život. Imam tuliko dohotka da poleg stališa mojega morem dostojno shağati. Brez diog 91; skupa ~ isto što shajati II. 1. Ja sem vsegdar vučil vu šinagoge ter vu cirkve, kam vsi Židovi zkupa zhađaju i vu skrovnom mestu nikaj nesem govoril. Evang 50. II. refl. ~ se 1. isto što shajati II. 1. X (s. v. gradior … congredior … zkup zhağam se). Na balu biti ni vražja služba ar se tam vredna i poštena gospoda shağaju. Brez mat 31. Ovde se pripravļaju gostčeńa … onde zhağaju se pijanci kojem se vino vu velikeh posudah donaša. Krist blag II, 239. Kam se vse ļudstvo na terštvo i sud skup shağa, ona [mudrost] proti vsakomu … govori. Krist žit I, 255. Vsaka župania stanovita vremena skup zhağati se je morala i ovo zhağańe zvano je zbor. Mikl izb 28. 2. isto što shajati II. 2. J (s. v. pinnaculum … verhunec … ošterce se skup shağajuči na cirkvi … hiži). Za ńum [ladjum se] slapi i pak skup zhağaju i ni poznati traga. Krist žit I, 343. 3. bivati sastavljen, sastojati se. Takova društva zhağaju se zvekšinum samo iz mladih ļudih, koje i vu samočidosta stoji skušavańa nadladati. Verh 242. 4. događati se, zbivati se. Pečati v oneh pravdah i dugovaniah, kotera se meğ nimi i pred nimi vertee i shağaju, imaju moč terpļavnosti. Perg 129. |
|
shahariti
|
pf. (pridj. akt. sg. m. shaharil, pl. m. zhaharili) etim. v. hahar. 1. fizički izmučiti (koga).Pokaza se … krištuš … po vsem telu … kervav onak kot su ga negda kervoloki Židovi bili zhaharili. Habd ad 7. 2. potući, poraziti (koga).Ban je … i viteza znana Mehmeta shaharil. Zrinski 67. |
|
shajańe
|
n (sg. N zhajańe) gl. im. od shajati (se). 1. isto što ishajańe 1. B (s. v. exitio … izhajańe …van zhajańe). 2. isto što zastupleńe. B (s. v. ascensio … zastupleńe … gore ideńe … zhajańe … Zastupleńe Krištuševo), J (s. v. inscensio … vlezeńe … nuter ideńe … gore zplazeńe … na kaj zhajańe). 3. čin sastajanja, skupljanja, okupljanja, susretanja; usp. skup dojdeńe s. v. dojdeńe, v jedno ideńe s. v. ideńe, shağanje 3, shağańe 1, shodišče, skupideńe, skup spravļańe s. v. spravļańe, skup spravļeńe s. v. spravļeńe, zestajańe. B (s. v. coitio … zhajańe … v jedno ideńe … skup spravļeńe … skup dojdeńe, conventio … zhajańe … skup spravļańe … dogovarjańe … pogajańe … složnost … zestajańe, congressio … zhajańe … zhağańe, reconventio … opetno zhajańe … pohağańe; zhajańe s uputom na zhodišče), J (s. v. coitio … zhajańe … zhodišče … skupideńe), X (s. v. eo … coitio … zhajańe, venio … conventio … zhajańe). 4. u svezi ~ prek vode v. voda. 5. izr. ~ z pameti v. pamet. |
|
shajati
|
(se) impf. (inf. zhajati, zhajati se, shajati; prez. sg. 1. zhajam, -am se, 3. -a, shaja, pl. 2. zhajate se, 3. -aju, -aju se, shajaju, -aju se; imp. sg. 2. zhajaj; pridj. akt. sg. n. zhajalo, -o se, f. -a, pl. f. -e; ptc. prez. sg. N m. zhajajuči, n. -e, D m. -emu, pl. N n. -a; pril. prez. zhajajuči) usp. shağati, slezuvati. I. 1. a. isto što ishajati 1. B (s. v. cancelli 2. … zvan rešetkih ograje zhajati, evado … izhajam ali zhajam … izgazujem; zhajam … odhajam). Vsaki den je [Elizabeta] sama z grada zhajala i dragu družinu svoju v špitalu pohajala. Habd zerc 134. [Redovniki] redko zhajaju, samočno živu, siromaški se hrane, zločesto se opravļaju, vnogo delaju. Kempiš 54. b. uzlaziti, uspinjati se. B (s. v. ascendo … gore idem … zhajam … zešel sem … ziti … zastupļujem … zastupil sem … zastupiti … zastupil je … zešel je). Na drugi, vodu prejduči, breg zhajam i moje na zemļu dete onde zpravļam. Jurj 58. c. silaziti. B (s. v. descendo … dole idem … dole stuplujem … zhajam … zlezujem). 2. a. isto što ishajati 2. a. B (s. v. altanus … vetër koi iz zemļe zhaja, cruor … kërv ka iz rane zhaja). Gda je pak dušica … iz tela zhajala, takva je lepa vu onom mestu duha postala da su je se vsi … nasitili. Habd ad 965. Vońba pako koja pekel puni zhaja listor iz grehov. Fuč 314. Iz zemļe dim črni van se pokazaše … i ovo dva vraga z dima van zhajaju. Noč viğ 62. b. isto što ishajati 2. b. B (s. v. exoriens … izhajajuči … izhodni … sunce zhajajuče; zhajam 2). Onde mesec ni sunce ne shaja, niti zvezda s puta kotera odhaja. Jurj 32. Zornica zhaja rumena. Citara 73. Isto sunce zhaja v svetek, koje v petek. Gaj posl (s. v. i). Zhajaj anda mila cvetnog leta zorja. Št prot 4. Naj se reč horvatska tam gde sunce zhaja počme i dokonča tamo gde zahaja. Št noč 4. c. zalaziti (o suncu).Tam kraju gde sunce ishaja i cvetje gde vu njem se hmiva … i sunce gde nigdar ne shaja, tam opet bum miren i vesel. Pav pop 38. 3. isto što ishajati 3. B (s. v. devio … zabluğujem … zabludil sem … zhajam … izhajam z puta). 4. isto što ishajati 4. B (s. v. cervix … debeleja stran tersa … glavica z koje mladice zhajaju, racemaruis … rozgva iz koje zhaja pupje i mladice plodne ali neplodne, vegetabilis 2. … friško niknuča … zhajajuča ili ka se hitro gibļu iz zemļe). Zhaja, zhajaj, milo cvetje! Št prot 3. 5. isto što ishajati 5. b. B (s. v. Dravus … Drava reka plemenita … ka zhaja iz Korutane i luči stran orsaga slovinskoga od ugerskoga tia doklam se požira pod Osekom od Dunaja, Danaus … bedeń zdola prevertan morale su nalevati vu kojega kuliko vode vlevale su tuliko van je zhajalo). 6. a. isto što ishajati 6. a. J (s. v. dedisco … od navade ļubav zhaja … po navadi i odhaja). Dete drago, od koga zhaja vse blago! Citara 146. Vsi sada navučaju po Marie da zhajaju vsi dari i milošče. Gašp I, 883. Zbog razluke čuteńu i štimańu dosta gustokrat zhajaju nesložnosti med priatelmi i varaščani. Kempiš 23. b. isto što ishajati 6. b. B (s. v. nascor … iz poželeńa omraze zhajaju). Hasni ne znati dugo gda prihaja paper, noseč pismo z koga žalost zhaja. Jurj 95. [Svetec] ne bil nieden, kteri bi tuliko … svetosti i, kaj iz toga zhaja, nebeske dike sebe dobil. Habd zerc 10. Iz nenaredne ļubavi i ludoga straha zhaja ves nepokoj serdca. Kempiš 147. 7. isto što ishajati 7. a. B (s. v. agnatus … vele se pak agnati osebujno koi po muškom spolu shajaju i … rodbinstvom se sklapļaju kakti priporojen otcu). Roditelu i roğenomu … slava vsigdar i vu vsemu od Ńih zhajajučemu. Mul hr 160. fig. [Svečen] Od kraļa, nekoji govore, da zhajam, pri drugih pak stoji: od zimlic dohajam. Mal vit 9. 8. izdavati, tiskati; objavljivati. »Novine horvatske« dva krat na tjeden, i to vsaki put na pol arkuša … zhajale budu. Nov horv 4. 9. nadolaziti, dizati se (o tijestu).Bandelce do polovice napuni, zhajati pusti vu toplom mestu, teda speci. Birl 43. Prez kvasa kruh ne zhaja. Gaj posl (s. v. P). 10. u svezama glas shaja v. glas; ~ z troški podnositi, izdržavati troškove. B (s. v. subsisto 5. … zhajati z troški); ~ z (kim), skup ~ isto što shajati II. 1. J (s. v. conveniens 1. … skup zhajajuči). Sinom … ne preprečuje se klatiti povsud, shahajti z hman pajdaši, hoditi vu mesta i hiže skrovne. Matak II, 432; skupa ~ (komu / čemu) primicati, približavati se (komu / čemu).Došel je duh vu kosti, počele su skupa zhajati koščica koščici i vstane gori šereg ļudi kruto velik. Gašp II, 85. 11. izr. i(z) kolotečine ~ v. kolotečina; iz pameti ~ v. pamet. II. refl. ~ se 1. sastajati se, skupljati se, okupljati se; susretati se; usp. skup dohağati s. v. dohağati, spravļati II, zestajati II, zbirati II. B (s. v. coeo … zhajam se … skup idem … skupa se spravļam … vu kakvom mestu vkup spraviti se … ziti se v jedno, commeo 2. … zhajam se, congredior … skup idem … zhajam se … zestajem se … pojti komu i ž ńim govoriti, convenio … zhajam se … skup dohağam … skup spravļam se … zbiram se, convento … gusto zhajam se, reconvenio 2. … opet zhajam se; zhajam se), X (s. v. eo … coeo … zhajam se, venio … convenio … zhajam se). Ki … kako mravinci skupa zhajaju … z lanci [u paklu] je spińaju. Magd 47. Tri dni nesu mogli ga v zemļu spraviti pred vnožinu ļuctva ko se je na pokop zhajalo. Habd ad 985. Ne hodi več … vu ono navadno mesto, kam z ńum [sojum ļubļenum] zhajati se bil bi navaden. Matak I, 461. Proti osmradnosti mogu se cucki občuvati ako se … skerbi da se z ļutim, grizečim … cuckim ne zhajaju. Nar besn 12. 2. spajati se, povezivati se, ukrštavati se. J (s. v. trivium … trojputje … mesto trojputno … mesto gde se tri puti staju iliti skup zhajaju). Pri hiži tam puti se hajaju skup, i tho dvorišće i v hladu je klup. Domj kraj 19. 3. isto što prehajati II. fig. Skvarene duše … vi … z jednoga u drugo mesto se zhajate. Magd 51. |
|
shamati
|
pf. (vjerojatno)pojesti;fig. Zato, kajti znate tak čisto do drožğih človeka shamati. Brez mat 13. |
|
shariti
|
pf. (inf. zhariti; pridj. akt. sg. m. zharil, sharil) istući, izudarati (koga).Višekrat mu [mužu] nekakvi vražji hiri dojdu da me mora… zhariti. Lovr ker 17. Ni držal bormeš s skupščinu leko, morti ga onde sharil bu neko. Žmig živ 45. fig. Ki neče doma dober biti, moraju ga tuğa vrata zhariti. Gaj posl (s. v. K). |
|
shasiti
|
pf. (prez. sg. 3. shasi) smanjiti, umanjiti intenzitet, jakost, snagu (čega), ublažiti (što).[Potrebno je] onda betežniku vračtvo za prekhitańe dati … [koje] vnogo hasni i betega jako shasi, dapače više puti zevsema pretira. Lal vrač 54. |
|
shecati se
|
impf. refl. (prez. sg. 3. zheca se) etim. v. hecati; poticati se (na što); baviti se (čime), obavljati (što).Onda na jenu sela se granu [vrabica], da si odehne z posla po danu Celoga dana z poslom se zheca, brigu joj daju nezina deca! Žmig živ 31. |